Turska u ožujku - Lykijska tura

Na početku sažetak, pa ako vam se svidi nastavite čitanje:

Preko Turističke agencije NIKAL Hrvatska uplatili smo putovanje u Antalyu od 20. do 27. ožujka 2014.g. Odabrali smo onu skuplju varijantu tako zvanu Lyikijsku turu u kojoj se autobusom putuje od Antalye preko Myre do Kusadasija uz vožnju rijekom Dalyan, posjet antičkom grafu Efezu. U nastavku putuje se do Pamukkalea i u povratku boravak dva dana u Antalyi. U sedam dana proputovali  smo oko 1600 km, spavali u hotelima s pet zvjezdica, vidjeli i bolje upoznali povijesne spomenike antičke kulture. I to sve nije bilo preskupo, 2.500 kn za prijevoz avionom i autobusom, sedam noćenja u hotelima s doručkom…

Kao prvo dojmilo me je što smo poletjeli iz Zagreba u 8.30 i već do 12 bili smo na odredištu. Preletjeli smo pored Kutine i uspio sam snimiti deponiju fosfo gipsa u Lonjskom polju. 

U zračnoj luci dočekali su nas predstavnici Nikala i glavni vodič Murat, njegova pomoćnica Vlatka (na privremenom radu u Turskoj) i vozač autobusa kojeg smo zvali Captain. Iz Zagreba je došlo oko 200 turista koji su se podijelili u četiri autobusa, po dva za svaku turu. Prvi dan po dolasku došli smo u veliki park iznad grada odakle puca pogled na Antalyu. Smješteni smo u Hotel Antalya, solidan hotel sa sobama koje su imale pogled na more.

Drugi dan započelo je naše putovanje autobusom uz morsku obalu, nešto slično našoj Jadranskoj magistrali. Prošli smo kroz gradove Kemer, Finike (grad naranča) i stali u mjestu Kas gdje su najbliže vidljivi otoci koji pripadaju Grčkoj.  Grad Myra poznat je po Svetom Nikoli koji je tu rođen i bio biskup. Obišli smo ostatke crkve u kojoj je bio pokopan te je kasnije tijelo prenijeto u Italiju. Myra je poznata i po lykijskim grobnicama uklesanim u stijenama. 

Za ovaj dan odabrali smo jedan od fakultativnih izleta (dodatno se plaća 40 €): vožnju brodom od grada Kekova do potopljenog antičkog grada koji je potonuo uslijed potresa. Ostaci grada uočljivi su uz obalu.  

Noćili smo u Hotelu Dalaman Airport Lykija.

Dan treći proveli smo u Lykiji koja je nekada bila oblast koja je obuhvaćala sadašnje provincije Antalya i Mugla na južnoj obali Turske, to je bila federacija drevnih gradova a kasnije i provincija u Rimskom Carstvu. Likijska Liga se često naziva prvom federacijom u povijesti svijeta, a njeno ustrojstvo je kasnije utjecalo na odredbe američkog Ustava.

Na redu je bila vožnja rijekom Dalyan, sat vožnje brodom i dolazak do pješčane plaže Iztuzu koju zovu plažom kornjača. Upoznali smo izbliza Glavatu želvu (lat. Caretta caretta) koja na ovoj plaži polaže jaja. Mjesni ribari su je mamili plavim rakom da bi je mi mogli fotografirati. Usput smo naručili porciju tih rakova po 5 €, dobili smo ju u povratku. Obrok sam podijelio sam s Milkom i Franjom. Meso je bilo ukusno. Plaža je ogromna i imali smo dva sata vremena da se prošećemo, oni najhrabriji su se i okupali. U povratku nas je dočekala fotografija koju smo kupili od mjesnog fotografa.

Nastavljamo put prema Kusadasiju gdje se smještamo  naredna dva dana u Kusadssi International Golf Resort, veliko turističko naselje uz koje se nalaze golf tereni. Bili smo impresionirani smještajem u apartmanima koji su predviđeni za četiri osobe s dnevnim boravkom, kuhinjom, dvije spavače sobe svaka sa sanitarnim čvorom, klima (trebala je za grijanje). Usput putovanje je bilo moguće u paru, smještaj u dvokrevetnim sobama, tako da smo uživali dva dana u ovim komfornim apartmanima.  Hotel ima i vanjske i unutarnje  bazene koje smo samo gledali.

Četvrti dan smo obišli antički grad Efez, jedan od najvećih arheoloških lokaliteta na svijetu. pa baziliku sv. Ivana, važnu bizantsku građevinu. Na preporuku naših vodiča Murata i Vlatke na ovakvom mjestu treba probuditi maštu, te smo zamišljali kakav je bio život u jednom tako velikom gradu. Mjesni fotografi slikali su nas cijelo vrijeme boravka i na kraju smo kupovali svoje fotografije izložene na pano kod izlaza za 5 € po komadu. 

Poslije ručka bio je još jedan od izleta po želji na koji nismo išli (osim Marka i Ane) te smo se preselili u autobus koji je vozio turiste NIKAL Srbija i vratili se u hotel. Poslije malo poslijepodnevnog odmora iskoristio sam lijep dan za obilazak ogromnog golf terena u pratnji Snježane i Goge.

Peti dan vozili smo se kroz predivnu meandarsku dolinu prema u Pamukkaleu (na turskom pamučna palača). Snježnobijele terasaste vapnenačke padine travertine koje se naziru u daljini nastale su prelijevanjem mineralne vode i taloženjem minerala. Divili smo se i fotografirali uz taj jedinstveni  pejzaž koji je pod zaštitom UNESCO. Obišli smo ostatke raskošnog grada Hierapolisa koji se protežu iznad terasastih padina travertina.  Slobodnih dva sata iskorišteni su za hodanje po bijelim terasama ili namakanje nogu u toploj mineralnoj vodi. Od Vlatke smo čuli da se ovdje kupala i kraljica Kleopatra da bi očuvala svoju ljepotu.

Mali autobusi voze do groba sv. Filipa i iz njih se može vidjeti veličina tog grada. Naša četvorka (Franjo Burigo, Nedo Vukić, Milka i ja) odlučila se na vožnju busom ali se nismo dobro sporazumjeli s vozačem pa smo sjeli u bus koji ide do izlaza. Obzirom da nismo imali dosta turskih lira u povratku smo Franjo i ja morali pješice nekih 5 km, dok su se oni stariji i onemoćali dovezli busom.

Noćenje je bilo u hotelu Rischmond Thermal. Iskoristili smo korištenje termalne kupelji u kojoj je voda 38° C. Bilo je vruće kao u sauni i zadržali smo se u vodi najviše 15 – 20 minuta.

Šesti dan slijedio je povratak u Antalyu vožnjom kroz krajolik predivne planine Taurus koja se proteže čak do Irana. Usput slušamo priču o planini koja na turskom znači BIK i čije padine liče na leđa tih goveda. Nastala je na legendi o pastiru koji je želio biti bogat i molio je Alaha svaku noć da mu podari bogatstvo. Alah mu je uslišio želju i oženio se lijepom i bogatom djevojkom i u miraz dobio stado goveda. No kako je bio pohlepan, opet je svaku noć molio Alaha za još većim bogatstvom. Alahu to dojadi i pretvori njegovo stado u kamene skulpture. Kako god bilo planina je impresivna dok se vozimo autocestom  prema Antalyi. Zastajemo na ručak u jednom simpatičnom restoranu gdje meni i Franji pažnju plijeni neobična peć za grijanje.

Usput saznajemo da je ovo naše putovanje povoljno zbog nekoliko razloga. Prvo država je zaključila da treba turističku sezonu produžiti na deset mjeseci da bi zaposlila ljude koji rade za turiste i izbjegla njihovo plaćanje na birou rada. Dakle i naš Cpatain i Murat rade za minimalac, ali rade umjesto da su na birou nezaposlenih i usput dobiju i nešto bakšiša (to je običaj davanja kod svih usluga u Turskoj). Drugo turisti troše i država se odriče PDV-a za vrijeme pod sezone, tako da nismo skoro za niti jednu uslugu dobili račun. I treće ova tjedna putovanja sponzorirana su od strane nekih firmi pa smo stali tako u predionici tepiha gdje smo se upoznali sa proizvodnjom poznatih kvalitetnih turskih tepiha. Nakon prezentacije dobili smo osobne prodavače koji su nam nudili na prodaju tepihe čija cijena za nas i nije tako povoljna ali prema pričanju cijena im svake godine raste za 15%. Kupnjom tepiha kupac ulazi u jedinstveni sistem evidencije i nakon 100 godina država nudi otkup tepiha za muzej. Bilo je i kupovanja ali o tome malo više kada budem pisao o povratku na Pleso.

Slijedio je posjet prodavaonici nakita (tu je Milka tržila – kupila je poklon za unuku).

Po dolasku smo se opet smjestili u Hotel Antalya i krenuli u večernju šetnju novim dijelom grada koji se naziva Lara udaljen pola sata vožnje od centra grada. Bili smo na večeri u jednom manjem restoranu i jeli kebab makar to što smo jeli nije bio onaj kebab koji smo očekivali.

Sedmi dan do podne morali smo odraditi još jedan sponzorirani  posjet velikoj prodavaonici kože gdje smo prisustvovali modnoj izložbi i izložene modele smo mogli kupiti (kako tko).Ostatak dana proveli smo u centru grada. Prvo smo došli do Slapova Karpuzkaldiran koji se obrušavaju u more što je očiti dokaz da je grad izgrađen na stijenama iznad mora.

Ostatak dana proveli smo u lutanju starim dijelom grada i uz kupovanja poklona (marame, kolonjska voda, rahatluk …). I slijedio je povratak u hotel, pakovanje i još večernja šetnja. Otišli smo u jedan restoran i pojeli čorbu i to je to.

Buđenje (svaki dan imali smo hotelsko buđenje) u 1.30 po našem vremenu, rani doručak, nešto skromniji nego obično bio je u 2 sata, ukrcavanje u autobus, vožnja do zrakoplovne luke, kontrola jedna, predaja prtljage i dobivanje vozne karte, pa kontrola druga pri ulasku u međunarodnu zonu, čekanje polijetanja zajedno sa većom grupom turista (Barcelona. Minhen...).

U pet sati polijećemo Onurairom prema Zagrebu. U 8.30 smo u Zagrebu i slijedi duga carinska kontrola. Carinici prekapaju po velikim koferima i traže tepihe. Bilo je komplikacija ali sve se dobro završilo. Pred izlazom već nas čeka Čazmatransov mini bus i u 10 sati smo kod kuće.

Na kraju hvala našem Cpatainu koji nas je sigurno vozio cestama Turske, hvala Muratu koji je organizirao naše putovanje i Vlatki iz Marije Bistrice koja se zaista dobro pripremila da nas svaki dan upozna s informacijama o mjestima i lokalitetima koje smo posjetili..

Naša ekipa (bilo nas je 16) se složila da slijedeće putovanje bude u Tunis. O tom potom. Bilo bi dobro opet u Tursku, Istambul ili tura od Istambula  preko Izmira do Antalye (kaže Vlatka da je ta tura još napornija, ranije se kreće i kasnije stiže u odredišta). Ima za sve vremena, život je pred nama…