Stara vrba na početku Lonjskog polja

Zadnje nedjelje godine 2013. naša  grupa za hodanje odluči posjetiti Lonjsko polje ispod Repušnice. Ovaj puta smo uobičajeno hodanje po prirodi nadopunili branjem gljiva. Iako je kalendarska zima, još uvijek povoljne vremenske prilike omogućuju rast rijetke zimske gljive koja se zove Baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes). 

Nazvana je po baršunastom stručku. U Lonjskom polju može se pronaći na drvetu ili panju vrbe, zlatne je boje, izuzetnog okusa, vrlo prikladna za osvježenje jelovnika u zimskim mjesecima. Da su to jestive gljive potvrdio je Franjo Burigo koji je poznati kutinski gljivar i vrlo stručan jer je svoje poznavanje gljiva naučio iz stručne literature, razmjenom iskustva sa svojim prijateljima i višegodišnjem ubiranjem gljiva na širem području Moslavine i Zapadne Slavonije.

O panjevčici nam je govorio i drugi poznati kutinski gljivar Zlatko Horvat poslije skupštine Gljivarskog društva Ivan Focht koje okuplja tridesetak gljivara i namjerava ubiranje gljiva uskladiti sa najnovijim zakonskim propisima. 

U nastavku naše šetnje po Lonjskom polju krenuli smo do bunara uz stare vrbe. Sjetih se svog djetinjstva kada sam povremeno boravio kod svog djeda Juliusa i bake Jane Šoštarić. Svako jutro kroz Repušnicu se kretala kolona od preko 100 krava na ispašu u Lonjsko polje. Vlasnici su se izmjenjivali u čuvanju po dvoje svaki dan. Ta kolona goveda zvala se „čorda“. Krave bi se pustile iz štale u dvorište i same se priključivale „čordi“. Izgradnjom autoputa nastali su problemi pri prelasku goveda, dogodilo se nekoliko teških nesreća, te su čuvari dobili crvene zastavice s kojima su zaustavljale automobile dok je „čorda“ prolazila preko autoputa. Moja majka Marija, koju su svi zvali Štefica, pričala je o čuvanju krava u Lonjskom polju. U njezino vrijeme nije bilo još bunara, te su imali problema s napajanjem blaga (i čuvara) u ljetnom periodu.  Kad sam ja s djedom dolazio ovdje već je bio bunar sa đermom. Godine 1994. bunar je sređen, postavljen je željezni đeram. Na bunaru je upisano da ga je obnovio Zrinski (koji - vjerojatno nama poznati Stjepan). 

I u povratku stali smo kod velike vrbe koja po našim procjenama ima preko 100 godina. Shvatih da je ta vrba bila tu i da ju je vidjela i moja majka i djed Julius. Istina na njoj se vidi zub vremena. Šuplja je u sredini i vide se ostaci paljevine zbog nekog neodgovornog paljenja u prošlosti. Usput saznajemo da je dan ranije netko zapalio dabrovu nastambu ispod Donje Gračanice i da je policija bila na uviđaju. Palikuća nikad ne nedostaje kao ni ostalih štetočina koji nemilosrdno odlažu plastični otpad u Parku prirode.

Bili smo impresionirani tim stablom koje je zračilo svoju stoljetnu energiju. U jednom trenutku u mislima su mi prošle slike tih nekadašnjih vremena kada su se krave i konji pasli na livadama Lonjskog polja. Sjetio sam se svojih roditelja i djeda Juliusa koji je i sada legenda u Repušnici. To stablo je bilo tu od davnina i sada u svojoj starosti još uvijek prkosi zubu vremena i ponosno stoji na ulazu u Park prirode i stajat će tu vjerojatno još dugi niz godina. Zato posjetite to gorostasno drvo i sami se uvjerite u njegovu veličinu. I zagrlite ga i osjetite njegovo pozitivno zračenje. Upamtite da je i drvo živo biće koje ima osjećaje. Osjetite  njegovu unutarnju snagu da i ovako unakaženo nastavi svoj dugovječni život.

Vrbe su rod bjelogoričnog drveća i grmlja iz porodice Salicaceae. Širom svijeta postoji oko 350 vrsta vrba, a prvenstveno žive na vlažnim tlima u hladnijim područjima sjeverne polutke.

Sveti Nikola

Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Likiji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

»Smrt sv. Nikole«, Fra Angelico, tempera na drvetu, Rim oko 1437.

Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

»Sveti Nikola pruža vreću sa zlatnicima kroz prozor«, Gerard David, ulje na drvetu, Nizozemska 15.-16. st.; National Gallery of Scotland, Edinburgh

Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.

U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:

• A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
• Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.

Fascinantna Antalija

http://www.puturist.com/antalya/putopisi/turska_je_fascinantna/d-69-4-2170.aspx#


http://www.youtube.com/watch?v=_dezQBq7p5g

Antalija u proljeće

 PUTOVANJE U ANTALIJU U OŽUJKU

Zajedno s Gordanom Ivaštinović dogovorili smo  putovanje u Antaliju u vremenu od 20. do 27. ožujka 2014. godine u Turističkoj agenciji NIKAL iz Zagreba . 

 Detaljnije na webu NIKAL-a

Prosječna temperatura  u ožujku je 18 stupnjeva.
Evo još programa po danima:

1. dan: dolazak u Antalyju
Let za Antalyju. Vaš vodič putovanja dočekati će Vas na dolasku i još jednom Vam, uz osvježavajuće piće, poželjeti dobrodošlicu u hotel. Noćenje na području Antalyje.

2. dan: Myra
Ovaj izlet vodi Vas duž obale kojom se pružaju predivni prizori. Ubrzo stižete u Myru gdje posjećujete grobnice uklesane u stijene, koje su dio fascinantnih znamenitosti Turske. Tu se nalazi i crkva sv. Nikole u kojoj je on pokopan. Noćenje na području Mugle.

3. dan: Likija
Danas je na redu predivna vožnja brodom rijekom Dalyan i njezinim krajolikom. Jedino je brodom i moguć dolazak do plaže Iztuzu, koju još zovu i plažom kornjača, na samome kraju lagune. Ovdje ćemo napraviti kraću stanku za kupanje, a potom se vozimo natrag prema obali. U turističkom autobusu vožnja se nastavlja prema Kusadasiju, na čijem području ostajemo sljedeća dva noćenja.

4. dan: Efez
Danas posjećujete Efez, antički grad, jedan od najvećih arheoloških lokaliteta na svijetu. Očuvanost ovog povijesnog mjesta je izvanredna. Nakon Efeza posjećujete baziliku sv. Ivana, važnu bizantsku građevinu.

5. dan: Pamukkale i antičko lječilište Hierapolis
Vožnja kroz predivnu meandarsku dolinu prema Pamukkaleu, što na turskom znači pamučna palača. Sniježno bijele terasaste vapnenačke padine travertina koje se naziru u daljini nastale su prelijevanjem mineralne vode i taloženjem minerala. Posjetit ćete i ostatke raskošnog grada Hierapolisa koji se protežu iznad terasastih padina travertina. Nakon dolaska možete iskoristiti prednosti termalne kupelji u svom lječilišnom hotelu. Noćenje na području Pamukkalea.

6. dan: Antalyja
Posjetit ćete Pamukkale iz jedne sasvim drukčije perspektive, a zatim slijedi vožnja kroz krajolik predivne planine Taurus natrag prema Antalyji. Usput ćete posjetiti i predionicu tepiha u kojoj ćete se upoznati s cjelokupnim procesom izrade tepiha. Kako i sami znate, Turska je svjetski poznata po svojim ručno izrađenim tepisima, stoga iskoristite mogućnost kupnje izvornoga primjerka izravno od izrađivača. Dva noćenja na području Antalyje.

7. dan: Antalyja
Danas posjećujete jedan od najljepših gradova turske rivijere - Antalyju. Zaštićen veličanstvenom planinskom kulisom Taurusa, ovo je grad u kojem uspijeva bogata vegetacija. Između ostalog, vidjet ćete simbol grada, džamiju Yivli Minare, s izrezbarenim minaretom. Na Kalekapisiju, “vratima kule”, nalazi se toranj sa satom na staroj kuli gradskih zidina. U šetnji gradom pružit će Vam se brojne mogućnosti za kupnju. Imate priliku povoljno kupiti nakit i modne proizvode od kože. Za kraj dana posjećujete čuveni vodopad Karpuzkaldiran.

8.dan: Povratak kući
U skladu s vremenom odlaska, autobus će Vas dovesti do zrakoplovne luke i krenut ćete na put kući.

Zaprimamo rezervacije do popune slobodnih mjesta. Minimalna dob: od 18 godina.
Obavezna doplata (na graničnom prijelazu): Viza za državljane Republike
Hrvatske za ulazak u Republiku Tursku 15 €. U slučaju značajnog povećanja
cijena goriva moguća eventualna doplata dodatka za gorivo. Promjene hotela ili
programa putovanja nisu predviđene, no zadržavamo pravo na iste. Minimalni
broj putnika po terminu: 30 osoba. Hoteli su kategorizirani prema nacionalnoj
kategorizaciji. Opće uvjete poslovanja naći ćete na www.nikal.hr.

Jesen na Betlehemu

Daleka putovanja  su se od jeseni u Londonu pretvorila u jesen na Betlehemu. U nastavku slijedi kako je do toga došlo. U prethodnom blogu sam pisao o maštanjima da se ove jeseni posjeti London. Bilo je dosta zainteresiranih. I onda jednom prilikom kad sam bio na moru s petrokemijskim penzićima u Omišlju u razgovoru mi gospođa Ela kaže da je jesen u Londonu hladna, sumorna, kišovita i uglavnom ne preporučuje putovanje u to godišnje doba. I tako ulazeći u relativno hladnije more odlučih da ne idemo u London. Stavljam taj grad u ladicu neostvarenih želja koja bi se mogla otvoriti recimo u proljeće (bilo od kojih narednih godina).

I onda London je trebalo nadomjestiti nekim novim toplijim gradom. Milka i ja se sjetimo Istanbula, grada koji smo s grupom prijatelja posjetili u jesen prošle 2012. godine. Kraj studenog je još uvijek bio dosta ugodan za obilazak tog megapolisa na Bosporu, a opet i nismo u pet dana boravka obišli baš sve znamenitosti. U Aziji me vjerojatno još uvijek čeka moj novi prijatelj s kojim sam promatrao dolazak turističkih brodova.

Ostala je želja da se dođe još jednom. U mislima mi je bila opet i povoljna cijena tog izleta: avion 100 eura, hotel 75 eura, pa sve skupa ono osnovno je bilo oko 200 eura. Obavijestim zainteresirane da se ide u Istanbul, da će se ih kao i lani pozvati za uplatu avio karte kad se one budu kupovale po najpovoljnijoj cijeni. Javim se agenciji E-tours kod koje smo lani kupili avio karte i izvjesni gospodin Zoran mi kaže da onih povoljnih karata u avionu ima samo šest ali on će tražiti ponudu od avio prijevoznika za našu grupu od dvadeset osoba.

Turkish airlines leti svaki dan dva puta od Istanbula do Zagreba, do podne u 10.10 sati i vraća se u 12.10 (tim letom smo lani putovali) i na večer leti u 18.10 i vraća se u 20.10. 

Kad je došla ponuda uvidio sam kako smo lani jeftino prošli. Ponuda je glasila 240 eura po osobi. Naravno da je ta cijena za nas koji smo ove godine već trošili na putovanje u Češku, pa ljetovali dva puta na moru i trošili na novi laptop, novu kosilicu i još nas čeka godišnji servis auta, bila prevelika. Toliko smo potrošili lani za sve troškove. I tako da je jesen u Istanbulu otišla u ladicu polu ostvarenih želja. U zadnji čas javila se još jedna nada, naime Croatia airlines je objavio prodaju karata za europske prijestolnice po akcijskoj cijeni od 99 era. Karte su se mogle kupiti od 19. do 21. rujna i broj mjesta je bio ograničen. Međutim od lani naš avio prijevoznik ne leti više za Istanbul. Milka je uostalom svako veće u Turskoj uz nekakvu Ferihu. 

To neću komentirati osim pripomene da kad smo bili u Omišlju ja i Branko Žiljak smo na veće šetali i družili se sa Slovakinjama dok su nam žene sjedile na recepciji depandansa Marina i gledale njima omiljenu seriju. Usput u komentarima o ljetovanju u Omišlju rečeno je ovo: super smještaj, super hrana, super more, super vrijeme – šteta samo što nema TV u sobi.

Dakle objavljujem konačnu odluku da se ove jeseni ne ide na daleka putovanja. Ostaje nam Betlehem kao podsjetnik na onaj u Izraelu kojeg ćemo možda jednom posjetiti. Svakog četvrtka vodim članove Udruge umirovljenika iz Petrokemije (i ostale zainteresirane) na brdo Betlehem. Polazak je u 16 sati ispred Doma umirovljenika. Poslije hodanja na Betlehemu ćemo u izviđačkom domu zapaliti vatricu, odigrati koju partiju Bele i razgovarati o dalekim putovanjima koja nas čekaju. 

Dragi prijatelji ne očajavajte, štedite novce, hodajte što više, jedite zdravo i fino (preporuča Snježana Krpes i Društvo Naša djeca Zabok) i sjetite se da nas naša daleka putovanja još uvijek čekaju, spremljena u ladici neostvarenih želja.

Jesen u Londonu

Kad završi jedno putovanje odmah počinjem planirati slijedeće. Tako sam nakon izleta u Istanbul u jesen prošle godine razmišljao kuda ove godine. I nekako mi se najviše svidjela ideja za London. Tu je i Marko pomogao jer je spremno prihvatio da on i Ana budu članovi grupe. Marko mi je pričao da je bio u Londonu u sklopu neke delegacije i da je čak imao izlaganje pred nekim odborom u parlamentu. 

I tako smo se "zagrijali" za odlazak. Avio karte kupili smo kod agencije kao i za Istanbul. Odabrali smo najpovoljnijeg avio prijevoznika, rezervirali  sobe u manjem hotelu i jednog sunčanog dana poletjeli. Unaprijed smo planirali svaki detalj puta od zračne luke do hotela, i naredna tri dana. Saznali smo da je najpovoljnije putovati metrom pa smo kupili dnevne karte. Nabavili smo i karte Londona. Prema željama sudionika ovog putovanja odredili smo glavne ciljeve. Londonski Tower, povijesno naselje u Greenwichu, Botanički vrt u Kewu, i Westminstersku palaču, sa opatijom i crkvom Svete Margarete. To su bili glavni ciljevi razgledavanja. Šetnica uz Temzu je bila sporedna i na kraju se pokazalo da je ta šetnja po relativnom povoljnom vremenu bila ugodno iznenađenje. Kupovali smo samo suvenire, sve ostalo nam je bilo skupo. Ustvari ništa nas nije zanimalo osim razgledavanja povijesno kulturnih znamenitosti. I tako je to sve brzo prošlo. Četiri dana prošla su u trenu. 

Kad sam se probudio shvatio sam da nam izlet u London tek predstoji. Negdje krajem listopada, kada dobijemo povoljne avio karte za našu grupu od oko dvadesetak ljudi. Ostalo će biti nadam se dobro kao i u snu.