Jesen na Betlehemu

Daleka putovanja  su se od jeseni u Londonu pretvorila u jesen na Betlehemu. U nastavku slijedi kako je do toga došlo. U prethodnom blogu sam pisao o maštanjima da se ove jeseni posjeti London. Bilo je dosta zainteresiranih. I onda jednom prilikom kad sam bio na moru s petrokemijskim penzićima u Omišlju u razgovoru mi gospođa Ela kaže da je jesen u Londonu hladna, sumorna, kišovita i uglavnom ne preporučuje putovanje u to godišnje doba. I tako ulazeći u relativno hladnije more odlučih da ne idemo u London. Stavljam taj grad u ladicu neostvarenih želja koja bi se mogla otvoriti recimo u proljeće (bilo od kojih narednih godina).

I onda London je trebalo nadomjestiti nekim novim toplijim gradom. Milka i ja se sjetimo Istanbula, grada koji smo s grupom prijatelja posjetili u jesen prošle 2012. godine. Kraj studenog je još uvijek bio dosta ugodan za obilazak tog megapolisa na Bosporu, a opet i nismo u pet dana boravka obišli baš sve znamenitosti. U Aziji me vjerojatno još uvijek čeka moj novi prijatelj s kojim sam promatrao dolazak turističkih brodova.

Ostala je želja da se dođe još jednom. U mislima mi je bila opet i povoljna cijena tog izleta: avion 100 eura, hotel 75 eura, pa sve skupa ono osnovno je bilo oko 200 eura. Obavijestim zainteresirane da se ide u Istanbul, da će se ih kao i lani pozvati za uplatu avio karte kad se one budu kupovale po najpovoljnijoj cijeni. Javim se agenciji E-tours kod koje smo lani kupili avio karte i izvjesni gospodin Zoran mi kaže da onih povoljnih karata u avionu ima samo šest ali on će tražiti ponudu od avio prijevoznika za našu grupu od dvadeset osoba.

Turkish airlines leti svaki dan dva puta od Istanbula do Zagreba, do podne u 10.10 sati i vraća se u 12.10 (tim letom smo lani putovali) i na večer leti u 18.10 i vraća se u 20.10. 

Kad je došla ponuda uvidio sam kako smo lani jeftino prošli. Ponuda je glasila 240 eura po osobi. Naravno da je ta cijena za nas koji smo ove godine već trošili na putovanje u Češku, pa ljetovali dva puta na moru i trošili na novi laptop, novu kosilicu i još nas čeka godišnji servis auta, bila prevelika. Toliko smo potrošili lani za sve troškove. I tako da je jesen u Istanbulu otišla u ladicu polu ostvarenih želja. U zadnji čas javila se još jedna nada, naime Croatia airlines je objavio prodaju karata za europske prijestolnice po akcijskoj cijeni od 99 era. Karte su se mogle kupiti od 19. do 21. rujna i broj mjesta je bio ograničen. Međutim od lani naš avio prijevoznik ne leti više za Istanbul. Milka je uostalom svako veće u Turskoj uz nekakvu Ferihu. 

To neću komentirati osim pripomene da kad smo bili u Omišlju ja i Branko Žiljak smo na veće šetali i družili se sa Slovakinjama dok su nam žene sjedile na recepciji depandansa Marina i gledale njima omiljenu seriju. Usput u komentarima o ljetovanju u Omišlju rečeno je ovo: super smještaj, super hrana, super more, super vrijeme – šteta samo što nema TV u sobi.

Dakle objavljujem konačnu odluku da se ove jeseni ne ide na daleka putovanja. Ostaje nam Betlehem kao podsjetnik na onaj u Izraelu kojeg ćemo možda jednom posjetiti. Svakog četvrtka vodim članove Udruge umirovljenika iz Petrokemije (i ostale zainteresirane) na brdo Betlehem. Polazak je u 16 sati ispred Doma umirovljenika. Poslije hodanja na Betlehemu ćemo u izviđačkom domu zapaliti vatricu, odigrati koju partiju Bele i razgovarati o dalekim putovanjima koja nas čekaju. 

Dragi prijatelji ne očajavajte, štedite novce, hodajte što više, jedite zdravo i fino (preporuča Snježana Krpes i Društvo Naša djeca Zabok) i sjetite se da nas naša daleka putovanja još uvijek čekaju, spremljena u ladici neostvarenih želja.